Accueil > Other langages / Otros idiomas / Altri idiomi / Andere Sprachen... > Srpskohrvatski > Ukinimo PolitiÄ kog Zatvorenika

Ukinimo PolitiÄ kog Zatvorenika

mercredi 25 juin 2014

Toutes les versions de cet article : [français] [italiano] [lietuvių] [македонски јазик] [srpskohrvastski]

Već par godina vidimo kako se ponovno pojavljuje pojam “politiÄ ki zatvorenik†. Pojam koji smo smatrali da je nestao već desetljećima, barem iz antiautoritarnih sredina.

Pojam koji je postao tipiÄ an za razne markistiÄ ke ili maoistiÄ ke sekte, za Amnesty International ili za graÄ‘anske politiÄ ke disidente u autoritarnim režimima kao Å¡to su Rusija, Birmanija ili Iran; ili pak u okvirima borbi za takozvano nacionalno “osloboÄ‘enje†, od Baskije do Kurdistana, prolazeći kroz Palestinu; ali tipiÄ an i za krajnju desnicu. Iz Ä ega, dijelomiÄ no, proizlazi naÅ¡ osjećaj tjeskobe naspram ponovnog pojavljivanja ovog pojma, u raznim dijelovima svijeta, u ustima drugova. Želimo ukinuti, danas i zauvijek, navedeni pojam ne samo zato Å¡to je opreÄ an svim naÅ¡im antipolitiÄ kim perspektivama, zato Å¡mo smo mi opreÄ ni svima koji nama žele upravljati, koji nas žele zastupati i nama vladati putem sredstva politike. Nego i zato Å¡to, uz ovo uskrsnuće, postoji i, svjesna ili nesvjesna, nezdrava posljedica stavaranja razlika izmeÄ‘u zatvorenika samo na temelju “kriviÄ nih djela†za koje nas država optužuje, kroz poveÄ alo Kaznenog zakona. To vodi u druÅ¡tvenu hijerarhiju, po takozvanoj vrlini okrivljenih djela, izmeÄ‘u onoga zaslužuje da bude osloboÄ‘en ili podržan i drugih. PoniÅ¡tavajući sve stoljetne antizatvorske kritike anarhista i antiautoritaraca. Radilo bi se dakle o izražavanju solidarnosti samo zatvorenicima koji su u zatvoru zbog svojih ideja, na Å¡tetu ostatka zatvorskog stanovniÅ¡tva, potpuno zaboravljenog ili koriÅ¡tenog samo za potvrdu, na njihovoj koži, neke teorije.

No, Å¡to je toÄ no politiÄ ki zatvorenik? Pogledajmo s aspekta moći: za Vijeće Europe, na primjer, politiÄ kim zatvorenikom treba smatrati zatvorenika ako mu je zatvorom uskraćeno jedno od osnovnih prava zajamÄ enih Europskom Konvencijom o Ljudskim pravima, posebice “sloboda misli, savijesti i vjeroispovjesti, sloboda izražavanja i informacije, i sloboda okupljanja i udruživanja†. Ali, i ako je zatvor nemetnut iz Ä isto politiÄ kih razloga, bez ikakve veze s ijednim krÅ¡enjem. No, tiÄ u li se ta demokratska naklapanja anarhista?

Da budemo jasni, mi smatramo da je većina zatvorskih kazni, danas kao i uvijek, uzrokovana mnogo viÅ¡e politiÄ kim kontekstima i razlozima, nego specifiÄ nim krÅ¡enjima. Zato Å¡to, mada se na sudskom procesu optužnice gotovo uvijek temelje na konkretnim djelima, uvijek država i njen pravosudni sistem odluÄ uju u kojoj će mjeri kazniti ovo ili ono specifiÄ no djelo, ovaj ili onaj dio stanovniÅ¡tva. Zato Å¡to je represija baÅ¡ svih takozvanih “nezakonitih†djela, oÄ igledno, tehniÄ ki neizvediva. Zbog prevelikog broja zakona, zbog broja policajaca ili zbog drugih tehniÄ kih, ili pak politiÄ kih, razloga, poÅ¡to bi tolerancija nultog stupnja povukla za sobom i veći rizik pobuna. Represija nezakonitosti (a zatvor je jedan od sredstava) odgovara, dakle, odreÄ‘enoj strategiji i politiÄ kim programima.

Zar ne zatvaraju osobe kako bi povećali ili smanjili cifre koje će poslužiti izbornim ambicijama politiÄ ara, kako bi dokazali neku teoriju ili bacili pijesak u oÄ i? Zar ne zatvaraju nadasve nepoželjne koje ne žele vidjeti drugdje u druÅ¡tvu, nepoželjne koji se Ä esto suoÄ avaju s represivnim institucijama zbog svog siromaÅ¡tva, dakle zbog svoje nemogućnosti da se obrane sredstvima koje pravda tvrdi da “jamÄ i†istima, kao Å¡to su odvjetnici, koji rade samo ako su skupo plaćeni, ili pak jamstva dohotka i doma, luksuz za većinu zatvorenika. Sve je ureÄ‘eno na naÄ in da zatvori budu ispunjeni siromasima, a tako zaista i je.

Stoga, ako pravda ne može biti drugo doli pravda graÄ‘anstva protiv neukrotivih (ili ne) siromaha, tj. klasna pravda, onda koji zatvorenik nije politiÄ ki zatvorenik? Ako zatvor posjeduje pravu politiÄ ku i druÅ¡tvenu ulogu, kao Å¡to je održavanje druÅ¡tevenog reda i mira, onda koji zatvorenik nije politiÄ ki zatvorenik? ReÄ eno na jednostavniji naÄ in, budući da je zatvor politiÄ ko sredstvo onda su svi zatvorenici politiÄ ki zatvorenici. I u tom sluÄ aju ne preostaje niÅ¡ta drugo nego baciti taj pojam u smeće politike. Zato Å¡to ova potonja nije neÅ¡to Å¡to nam pripada, nego neÅ¡to Å¡to želimo uniÅ¡titi sve do njenog posljednjeg izraza.

K tome, taj isti pojam možemo dovesti u pitanje i Å¡to se tiÄ e njegovih aspekata “nevinosti†. U stvari, Ä esto se koristi kako bi se opisala “nepravedna†narav odreÄ‘ene zatvorske kazne, kao Å¡to je to u sluÄ aju Mumie Abu-Jamala [Ä lan Black Panther Party, kasnije novinar, 1982. osuÄ‘en na smrt zbog ubojstva policajca], Georgesa Ibrahima Abdallaha [voÄ‘a libanonske marksistiÄ ke gerilske grupe LARF, osuÄ‘en u Francuskoj, 1987., na doživotni zatvor, nap.prev.] ili Pussy Riot, tek toliko da uzmemo najpozantije primjere danaÅ¡njice, ili naj-medijske. Dakle, to se oÄ ituje kroz insistiranje na dokazivanju njihove “nevinosti†, poÅ¡to su zatvoreni samo zbog svojih ideja: zahtjevati status politiÄ kog zatvorenika znaÄ i zahtjevati slobodu izražavanja (ili njeno poÅ¡tivanje, u zemljama u kojima je ista već službeno i teorijski priznata). Å to dovodi do perverznog efekta da se istovremeno opravdavaju zatvorske kazne zbog “pravih†kaznenih djela, koja nisu obilježena takvom slobodom izražavanja. U sluÄ aju da su zatvorenici oÄ ito poÄ inili djela za koja su optuženi i priznaju ih, proglasiti ih “politiÄ kim zatvorenicima†znaÄ i željeti dokazati da ta djela nisu niÅ¡ta drugo nego odgovor na “nepravedne†i “nelegitimne†zakone, kao da su drugi zakoni (zbog kojih su zatvoreni drugi zatvorenici) “pravedni†i “legitimni†. Na koncu, u oba sluÄ aja radi se o potvrÄ‘ivanju njihove nevinosti oduzimajući im odgovornost, na ovaj ili onaj naÄ in, ili pak nastojeći prikazati u oÄ ima neprijatelja njihova djela kao legitimna. Pristup koji ne bi odgovarao, na primjer, pljaÄ kaÅ¡ima, i koji u svakom sluÄ aju nije uopće anti-zatvorski ili revolucionaran. Radilo se o zahtjevanju “slobode izražavanja†ili o prosvjedu protiv “nepravednog†zakona, oba ova poteza su samo zahtjevi upućeni državi, kako bi se preuredila, usavrÅ¡avajući tako svoj dominij nad naÅ¡im životima.

PoÅ¡to smo anarhisti ne želimo ulaziti u politiÄ ku raspravu (sa ili bez moći) da bi definirali Å¡to je moralno pravedno, vrlina, a Å¡to nije. Kao dobri laici, sve to ostavljamo njihovoj pravdi i njihovim crkvama svake sorte. Jedino Å¡to nas zanima, u vezi zatvora, je njihovo potpuno i krajnje uniÅ¡tenje, bez pregovora i bez reformi. A do toga ćemo stići samo kroz borbu i pubune, kako unutar tako i izvan zatvora.

Ne želimo time reći da svi zatvorenici zaslužuju naÅ¡u bezuvjetnu solidarnost. Zato Å¡to ne poimamo solidarnost kao dug ili kao obavezu, nego kao oružje reciprociteta u borbi protiv postojećeg. Zato izražavamo naÅ¡u solidarnost svim zatvorenicima u pobuni koji se, bez posrednika, bore protiv uslova kojima su podvrgnuti, bez posebnih razlika. Zato jer mada ne podržavamo ideje ili djela svih zatvorenika, i mada ih ponekad Ä ak i potpuno preziremo, u jednoj toÄ ki moramo biti jasni: mi smo protiv svih oblika zatvora i ne priželjkujemo ga Ä ak ni naÅ¡im najgorim neprijateljima. Odnos koji imamo sa pobunjenim zatvorenicima je, dakle, interesni odnos, zato Å¡to se radi u susretu sliÄ nih interesa, pobune i/ili ustanka. Ne radi se o muÄ enicima ili o velikim odricanjima… Ne radi se o altruizmu, radi se samo o drugovima, dakle o suuÄ esniÅ¡tvu, koji se ne smije brkati s milošću.

Naravno, nama je jednostavnije izraziti naÅ¡u solidarnost drugovima nego nepoznatim osobama s kojima ne dijelimo zajedniÄ ku priÄ u, zato Å¡to su nam “kako i kada†pristupaÄ niji i prepoznatljiviji, brže i jednostavnije, ali solidarnost ne smije zapasti u lijenost, ona mora nadići granice identiteta malenih grupa, da bi se proÅ¡irila na sve zatvorenike druÅ¡tvenog rata i stremila slobodi svih osoba, inaÄ e ta solidarnost ne bi uopće bila revolucionarna, bila bi samo isprazan znak prepoznavanja izmeÄ‘u poznatih osoba, koja vrijedi koliko i svaki drugi oblik solidarnosti zajednice i identiteta.

KrenuvÅ¡i od svega toga, kada Ä ujemo da se antiautoritarni revolucionari izjaÅ¡njavaju kao “poltiÄ ki zatvorenici†, ili joÅ¡ gore kada zahtjevaju takav status od neprijatelja, žalosti nas takav naÄ inom pravljenja razlike meÄ‘u zatvorenicima. Koja druga namjera stoji iza svega toga, osim da vlastita zatvorska kazna bude priznata kao “nepravedna†ili da neprijatelj postupa na drugaÄ iji naÄ in, ili pak odobri povlastice ili pomilovanje?

Razmislimo dobro, gdje leži interes odvajanja revolucionara u zasebne grupe; svakodnevni život je fluidniji i zatvorenici bi se mogli meÄ‘usobno bolje razumijeti (ali zbog Ä ega toÄ no?). No, s druge strane, da li je odvajanje od drugih zatvorenika za jednog revolucionara to zaista dobra ideja, Å¡to mnogi već Ä ine vani zatvarajući se u komune, u druÅ¡tvene centre i sredine kontra-kulture, sklerotizirane krvnim srodstvom?

S druge strane, nije sluÄ ajna sklonost države, kao Å¡to možemo vidjeti u GrÄ koj ili u Italiji, da izolira anarhistiÄ ke zatvorenike od drugih zatvorenika. Upravo zato da izbjegne Å¡irenje njihovih ideja i djela pobune i borbe meÄ‘u ostalim zatvorenicima, da izbjegne zarazu. Zato da bi zajamÄ ila mir i red, odvajajući one koji bi, da se udruže, mogli joÅ¡ viÅ¡e preznojiti zatvorske uprave.

Mi odbijamo, dakle, tu razliku izmeÄ‘u “politiÄ kih zatvorenika†i “zatvorenika obiÄ nih kriminalaca†, poÅ¡to ona postaje, neizbježno, odobravanje zatvorskog sistema. Zato Å¡to ne postoje politiÄ ki zatvorenici, ili su pak svi zatvorenici politiÄ ki, dakle nitko.

Solidarnost sa svim zatvorenicima i zatvorenicama društvenog rata,
sloboda za sve.

Neki zaraženi antipolitiÄ ki i antidruÅ¡tveni anarhisti.

Iz “Des Ruines†, AnarhistiÄ ki aperiodiÄ ni Ä asopis, br. 1, januar 2015.

_

[Translation : Radioazione Hrvatska.]