Accueil > Other langages / Otros idiomas / Altri idiomi / Andere Sprachen... > Srpskohrvatski > Najgori proizvod fašizma je antifašizam

Najgori proizvod fašizma je antifašizam

mardi 21 octobre 2008

Toutes les versions de cet article : [Deutsch] [français] [italiano] [srpskohrvastski]

Posljednjih godina se pitanje antifaÅ¡izma postavlja samo kao reakcija na ozbiljne neofaÅ¡istiÄ ke napade. Odgovor se sastoji od brojnih glasnih izjava o borbi protiv neofaÅ¡izma. Problem je Å¡to većina ovih reaktivnih pojava pokazuje ideoloÅ¡ko lice antifaÅ¡izma, uz njegov neizbježni teret retorike, militarizacije, emfaze itd.

AntifaÅ¡izam, kao i druga polja djelovanja (i militantna), animalizam, antimilitarizam, antirasizam, antiseksizam itd. su ograniÄ avajući i ograniÄ eni na antagonistiÄ ku reakciju, a projektno jednaki nuli. Svaki smjer djelovanja koji ne teži potpunoj subverziji, samoodreÄ‘enju, žalosno je osuÄ‘en na neuspjeh. Otpor ima demokratsku budućnost, a ne revolucionarnu, ne sprjeÄ ava gubitak sloboda ni liberticidske napade; neofaÅ¡istiÄ ki se napadi, isto kao izrabljivanje Ä ovjeka, životinja i prirode, razvijaju na plodnom tlu ideologija, homologacije i druÅ¡tvenog mira, na koji se tako Ä esto prilagoÄ‘avamo.

Nedostatak revolucionarnih perspektiva tjera nas neizbježno, i sve Ä ešće, u konformizam manjeg zla, Å¡to sporo i neumoljivo vodi do daljnjih gubitaka slobode.

U ovakvoj se situaciji opasno istiÄ e ponaÅ¡anje onih koji žele biti smatrani žrtvama umjesto pobornicima subverzije, možda neshvatljive masama, istim masama kojima se namiguje populistiÄ kim ili požrtvovnim proglasima. AntifaÅ¡isti su i oni koji su preinaÄ ili sudbinu anarhista Ferrera [1], posmrtno ga prikazujući “komunistom†. AntifaÅ¡isti su i oni koji su željeli Prihvatne centre za strance, vojne intervencije, legalizaciju okupiranih prostora i koji su zatvorili oba oka pred represijom javnog tužioca Marinija [2], protiv anarhista i operacijom Cervantes [3]. Oni koji se naspram drugaÄ ijih, ili pak samo radikalnijih, metodologija napada odaju potkazivanju, i estete ljubitelji bombaÅ¡kih napada i noževa ali samo podalje od vlastitog doma. I vatrogasci su, na koncu, antifaÅ¡isti.

U antifaÅ¡istiÄ kom frontu ima mjesta za svaki oblik autoritarizma i neodreÄ‘enosti. Stoga nas nimalo ne iznenaÄ‘uje Å¡to tako parcijalna borba utjeÄ e samo na simboliÄ an naÄ in. FaÅ¡istiÄ ki napadi su samo vrh vulkana, ali bez kulture i nadasve kritike te antiautoritarne prakse nećemo moći ne samo reagirati na nasilje, već ni napasti temelje iz kojih rastu.

Jasno nam je da kretanje podruÄ jem kriznog stanja, posebnosti, ide u korist svim politikantima koji, maÅ¡ući svojom zastavicom, ciljaju iskljuÄ ivo na limitaciju eklatantnih sluÄ ajeva da bi zajamÄ ili ne samo druÅ¡tveni mir u kojem prosperiraju, nego i da bi pretvorili (dovoljno se sjetiti već mitskog i povijesno tragiÄ nog AntifaÅ¡istiÄ kog Fronta) svaki oblik borbe u demokratsko i institucionalno sudjelovanje, preraÄ‘ujući i gazeći najradikalnije tenzije pod okriljem jedinstva tout court.

Ili će antifašizam ući u antiautoritarnu perspektivu ili će ostati samo jedna ritualna formalnost.

« Il Peggior prodotto del fascismo e’ l’antifascismo Â», Torino, 2005.


[1P. Ferrero, talijanski anarhist, torinski Ä elnik Federacije metalurÅ¡kih radnika, žrtva faÅ¡istiÄ kog Torinskog pokolja 1922.

[2“Proces Marini†, zapoÄ eo 1994. hapÅ¡enjem petorice anarhista pri pljaÄ ki banke u Trentu (A. Budini, C. Tesseri, J. Weir, E. Tziutzie, Ch. Stratigopuolos), a zavrÅ¡io 2004. izricanjem teÅ¡kih presuda brojnim anarhistima (F. Porcu: doživotna, G. Garagin: 39 god., R. A. Scrocco: 45 god., A. M. Lo Vecchio: 15 god., A. M. Bonanno: 6 god.). Kroz navedeno desetljeće brojni su talijanski anarhisti (izuzevÅ¡i Ä lanove Talijanske anarhistiÄ ke federacije) bili podvrgnuti konstantnoj represiji (pretresima, hapÅ¡enjima) pod optužbom za “subverzivno udruživanje, oružanu bandu, atentate na postrojenja od javne dobrobiti, sudjelovanje u pljaÄ ki, sudjelovanje u ubojstvu, posjedovanje oružja i eksplozivnih naprava†. Cilj istrage bio je dokazati postojanje oružane tzv. AnarhistiÄ ke insurekcionistiÄ ke revolucionarne organizacije, voÄ‘ene Bonannom, Å¡to je trebalo dovesti do uniÅ¡tenja anarhistiÄ kog pokreta u Italiji (izuzevÅ¡i Federaciju). Tom su se prigodom na niÅ¡anu represije naÅ¡li i brojni anarhistiÄ ki Ä asopisi (npr. Canenero, Anarchismo) i skvotovi. Anarhistima je pripisana i otmica s ubojstvom supruge jednog industrijalca (“sluÄ aj Silocchi†) iz ’89. god. HapÅ¡enja i suÄ‘enja bila su popraćena brojnim eksplozijama duž Italije.

[3“Operacija Cervantes†: 2003. napadnuta je Å¡panjolska Å¡kola Cervantes u Rimu. Godinu dana kasnije zapoÄ eli su pretresi i hapÅ¡enja anarhista u Ä itavoj Italiji, pod sliÄ nom optužbom kao i pri “procesu Marini†.