Francuska: “Drugovi, protiv države i protiv svih popova, živjelo bogohuljenjeâ€

Taj zanos, joÅ¡ bezobliÄ an i bez odreÄ‘enog diskursa, ubrzo je doveden u granice republiÄ kih okvira: ono Å¡to će svatko tko prosvjeduje braniti bit će država, njena vlada, njena policija i druÅ¡tveno-politiÄ ka konstrukcija oko obrane postojećeg. Ovaj put je predstava predivna: bit će to plebiscit s golistiÄ kim naglaskom, pravi izraz države, veliki broj ljudi je pozvan da saÄ injava masu iza francuskih i stranih ministara, vjerskih voÄ‘a, politiÄ kih stranaka i gospodara… I onda mi osjetimo poriv da pjevuÅ¡imo “moj ujak, poznati majstor…†od Borisa Viana [“La Java Des Bombes Atomique†, nap.prev.].

U nedjelju će Ä ak prijevoz biti besplatan do Ille de France. Da li na to trebamo gledati kao na privremeni ustupak zbog sve loÅ¡ijeg javnog prijevoza ili možda radije kao na posredni socijalni dohodak za ulogu pukih gledatelja, koju smo svi pozvani da igramo? Možda konsenzus oko sigurnosti joÅ¡ nije tako dovoljno jak da bi opravdao da se osim policijske kontrole mora prihvatiti i rizik dobivanja kazne na putu prema prosvjedima. Vladi i njenoj policiji nije dovoljno trenirati i disciplinirati svakoga na sve jaÄ u i jaÄ u kontrolu nad naÅ¡im životima, kretanjima, na uniÅ¡tavanje Å¡ansi ekonomskom racionalnošću: ovaj smrtonosni napad je prilika da sigurnost pretvore u poželjnu.

Ponad spektakularnih mjera (naoružana policija koja vrÅ¡i masovne sustavne kontrole vozila, na primjer) koje su uvedene tokom lova na napadaÄ e, kroz duži period, sada je vrijeme da se ojaÄ a stalna izvanrednost. “Vigipirate plan†[sigurnosni antitetoristiÄ ki plan] prelazi na razinu napada i podrazumijeva da se prihvati totalni nepodnoÅ¡ljivi policijski nadzor nad naÅ¡im životima. Sigurnost je ista pojava, u drugom obliku, kao ova erupcija fragmenta rata u Parizu. Po nama, zaÄ aranost totalnom policijskom moći je identiÄ no obrascu o zavjerama glede ovog dogaÄ‘aja.

K tome, možemo shvatiti da netko može uÄ initi sve, ukljuÄ ujući i smrt, kako bi izbjegao budućnost doživotne izolacije u samici, nakon takvih djela, i nakon Å¡to je proÅ¡ao kroz ruke policije: ne želimo to ni naÅ¡em najgorem neprijatelju, ali to ne obrazlaže Ä injenicu da je, kao sve “fanatike†i “teroriste†, 2 napadaÄ a na Charlie Hebdo i taoce držane u kosher samoposluzi, ubila policija. Jedan je policijski naÄ elnik Ä ak i rekao da je joÅ¡ jednom izvrÅ¡ena pravda. Zar nam je zaista ta smrtna presuda bez suÄ‘enja normalna? Da bi opravdali smrt Rémi Fraissea [francuski antifaÅ¡ist kojeg je ubila policija na prosvjedima 2014. u Parizu, nap.prev.] u prvi plan su gurnuli sukobe i ranjavanje jednog policajca. Nije potrebno razglabati o politiÄ koj filozofiji da bi razumjeli izmjenu paradigme od tog trenutka: od državnog “monopola nad zakonitim nasiljem†ide se do prosvjeda koji su jednostavno jaÄ e naoružana banda.

Ni Bog ni Valls!

[francuski premijer, nap.prev.]

U meÄ‘uvremenu se većina krajnje ljevice, u Å¡irem smislu, izolira u utrci za novim “žrtvama†i beskiÄ meno se uznemirava oko zaÅ¡tite vjernika, u svojem narodnom i manjinskom smislu – koji meÄ‘utim nisu nigdje ni narodni ni manjinski, držimo na umu – i da priÄ e oko “islamofobije†ostavljaju tragove. U opasnom semantiÄ kom pomicanju “imigrant†postaje “musliman†. Umjesto da se suprotstavimo opasnostima stanovniÅ¡tva imigrantskog porijekla, stvarnima na razliÄ itim razinama, Å¡to zbog prisustva rasista i faÅ¡ista i prosvjeda svete unije, Å¡to zbog danaÅ¡njeg razvoja vjerskog pritiska, mi bi trebali Å¡titi Islam, koji, kao sve vjere, nameće moral, poÅ¡tovanje postojećeg, protivan svakoj emancipatorskoj perspektivi. Mi pak naprotiv smatramo da će se obranom imigracije, bez obzira Å¡to donosi pretapanje i mijeÅ¡anje, i otporom izroditi unutra protivljenje vjeri, kao mogućem korisnom cilju.

Postoje mnoge stvari za obraniti, u ovome Å¡to je ovo “oružano krilo boga†željelo ubiti u Charliju Hebdou. Oni su pucali i na mogućnost izraza odbacivanja vjerskog morala, tog stalnog policijskog ponaÅ¡anja, na odbijanje da se svi podÄ ine zabrani bogohuljenja.

Drugovi, izmeÄ‘u strogoće i povratka vjere (ne samo islamske), pronaÄ‘imo neku konceptualnu autonomiju (jer inaÄ e nećemo imati drugog izbora osim biti faÅ¡isti, republikanci ili islamo-kompatibilni). Uzimajući u obzir situaciju, i usprkos vremenima, mi smo i dalje nekolicina koja teži revolucionarnim epizodama, povratku borbi i pokreta koji se grade iz dijeljenja, i opiru se nametnutom poretku. U toj perspektivi kažemo da kad bi bog postojao onda bi ga trebalo ubiti. Kao Å¡to to želimo uÄ initi s državom, kapitalizmom te razliÄ itim moralima i ideologijama koje to podržavaju. Potrebno je, u meÄ‘uvremenu, pronaći naÄ ine da se ponude oblici otpora, razumljivi i dostupni onima koji se ozbiljno žele boriti protiv sadaÅ¡nje situacije.
Od svete unije sigurnosti do vjerskog morala strojnicom ili propovijedi, teška vremena za revolucionare…

Charlijevi Anđeli
droles.de.dames@anche.no

[Translation : Radioazione Hrvatska.]